Isuse moj, večeras želim biti uz Tebe u Maslinskom vrtu.
Ne želim bježati od istine: i moji grijesi su bili u Tvome kaležu. Ti si gledao moju slabost, moje padove, moje prazne riječi, moju mlakost – i ipak nisi odustao od mene.
Dok si tražio da netko bdije s Tobom, tvoji su najbliži zaspali.
A koliko sam puta i ja zaspao za Tebe? Koliko sam puta imao vremena za sve, osim za Tebe? Koliko sam puta govorio da Te volim, a živio kao da mi nisi prvi?
Ti si se znojio krvavim znojem i prihvatio sve – i križ, i sramotu, i samoću – da mene ne izgubiš.
To večeras slama moje srce. Jer Ti si bio vjeran meni, a ja toliko puta nisam bio vjeran Tebi.
Zato Ti večeras želim reći samo ovo: oprosti mi, Isuse.
Oprosti mi za svaku mlakost, za svaku hladnu pričest, za svako odgađanje obraćenja, za svaki put kad sam Te ostavio samoga.
Daj da večeras ne spavam srcem.
Daj da ostanem uz Tebe.
Daj da Te ljubim ne samo kad je lako, nego i kad počinje križ.
Isuse, ne želim Te više ostavljati samoga.
Amen.
Veliki četvrtak – kako sudjelovati na Misi Večere Gospodnje 🤍✝️
Večerašnjom Misom Večere Gospodnje započinje Sveto trodnevlje. To nije “još jedna misa”, nego ulazak u najsvetije dane naše vjere. U obredniku se lijepo kaže da smo večeras mi Isusovi učenici, koji ponavljamo riječi i geste Posljednje večere i tako ulazimo u njegov čin ljubavi i predanja za život svijeta.
Što se događa na misi?
Najprije slušamo Božju riječ i ulazimo u otajstvo Posljednje večere. Na Slavu zazvone sva zvona, a nakon toga utihnu sve do Vazmenoga bdjenja. Ta šutnja nije praznina, nego znak da ulazimo u dane Gospodinove muke, poniznosti i predanja.
Pranje nogu, to nije predstava nego živa poruka: Isus pokazuje da ljubav nije u velikim riječima, nego u služenju. Ovdje se naglašava da ta gesta izražava samu bit kršćanskog života – biti za druge, poput Isusa. Zato taj trenutak gledaj srcem i pitaj se: "Kome ja trebam oprati noge – oprostom, strpljenjem, služenjem, šutnjom, brigom? "
Zatim dolazi Euharistijska služba. To je srce večeri. Večeras posebno zahvaljujemo Isusu što nam se ostavio u Presvetoj Euharistiji. Ako se pričest dijeli pod obje prilike, to je još snažniji znak punine dara: Krist nam se daje sav. Pričest zato ne primaj rutinski, nego svjesno: “Isuse, uđi u moje srce i učini me sličnim sebi.”
Nakon mise slijedi nešto vrlo važno: prijenos Presvetoga. Tu ne završava slavlje, nego nas liturgija vodi u Getsemani. Vodič izričito kaže da to mjesto nije zamišljeno kao “grob”, nego kao mjesto gdje bdijemo s Isusom, klanjamo mu se i zahvaljujemo mu na daru njegova Tijela i Krvi. Tu zapravo počinje noć bdjenja s Gospodinom koji ulazi u svoju muku.
Kako aktivno sudjelovati kao pojedinac?
Ne budi promatrač. Dođi malo ranije i uđi u tišinu. Pjevaj koliko možeš. Glasno odgovaraj na molitve. Slušaj čitanja kao da ih Isus govori baš tebi. Kod pranja nogu ne gledaj “tko je izabran”, nego što Isus od tebe traži. Kod pričesti se saberi i reci svoj iskreni “Amen”. A nakon mise nemoj odmah otići, nego ostani barem nekoliko minuta s Isusom u klanjanju. To je tvoj osobni Getsemani.
Može pomoći i ova mala unutarnja priprava kroz misu:
na početku reci: “Isuse, večeras želim biti uz Tebe.”
kod Slave: “Hvala Ti što si ostao s nama.”
kod pranja nogu: “Nauči me ljubiti ponizno.”
kod pričesti: “Uđi u moje srce.”
kod prijenosa Presvetoga: “Ne želim večeras zaspati dok Ti trpiš.”
Večeras je najljepše sudjelovati srcem koje zahvaljuje, šuti i ostaje.
Ne samo doći na misu, nego ostati s Isusom.