Pronađite nas i na Facebooku
Stanovnika: oko 5.400
RIMOKATOLIKA: oko 4.300
Za blagoslov obitelji na popisu imamo oko 850 obitelji.
KRŠTENJA : 121 (23 župljana)
CRKVENIH VJENČANJA: 77
CRKVENO POKOPANI: 24
PRVOPRIČESNICI: 30
KRIZMANICI: 42
S radošću objavljujemo proglašenje Dekreta o uspostavljanju posebne Jubilarne godine u spomen na osamstotu obljetnicu preminuća sv. Franje Asiškog. Papa Lav XIV. odredio je da se od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027. slavi Godina sv. Franje, tijekom koje su svi kršćani pozvani slijediti primjer sveca iz Asiza, postajući uzori svetosti života i stalni svjedoci mira. Apostolska pokorničarna daje potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima onima koji pobožno sudjeluju u ovom izvanrednom jubileju, koji predstavlja idealan nastavak Redovnog jubileja 2025.
Ova jubilarna godina posebno je upućena članovima franjevačkih obitelji prvog, drugog i trećeg redovničkog i svjetovnog reda, kao i institutima posvećenog života, družbama apostolskog života i udrugama koje poštuju Pravilo sv. Franje ili su nadahnute njegovom duhovnošću.
Međutim, milost ove posebne godine proteže se i na sve vjernike bez razlike koji, duhom oslobođenim od grijeha, posjećuju u obliku hodočašća bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili mjesto bogoslužja posvećeno sv. Franji u bilo kojem dijelu svijeta. Starije osobe, bolesne i one koje iz ozbiljnih razloga ne mogu napustiti dom također će moći dobiti potpuni oprost duhovnim pridruživanjem jubilarnim slavljima i prinošenjem svojih molitvi, boli ili patnji Bogu.
Pozivamo sve vjernike da aktivno sudjeluju u ovom iznimnom Jubileju. Neka sjajni primjer svetog Franje, koji je znao postati siromašan i ponizan kako bi bio pravi alter Christus na zemlji, nadahne naša srca da živimo s autentičnom kršćanskom ljubavlju prema bližnjemu i s iskrenom čežnjom za mirom među narodima. Slijedeći stope Siromaška iz Asiza, preobrazimo nadu koja nas je učinila hodočasnicima tijekom Svete godine u žar djelotvorne ljubavi. Neka ova Godina sv. Franje bude za svakoga od nas providonosna prilika za posvećenje i evanđeosko svjedočanstvo u suvremenom svijetu, na slavu Božju i dobro cijele Crkve.
Na ovoj poveznici pročitajte dekret na talijasnkom jeziku: Decreto_Giubileo_Francescono-IT
Uvjeti za primanje oprosta (za sebe ili za pokojnika):
Preneseno sa:
https://ofm-sv-jeronim.hr/papa-lav-xiv-proglasio-franjevacku-jubilarnu-godinu/
piše: fra Ante Mrvelj
Mi smo danas s odraslim Isusom na obali rijeke Jordana. Isus je ostavio Betlehem, Nazaret, Sikem i došao na obalu rijeke Joradana primiti krštenje od svoga preteče Ivana Krstitelja. Mnogi Židovi su bili već kršteni od Ivana u rijeci Jordanu. Za njih je to bio znak pokore, obraćenja, posvećenja. A za Isusa? Njemu krštenje nije trebalo, jer je – Bog! Sam Krstitelj se čudi Isusu da traži od njega krštenje! Zato mu Ivan govori: „Ti trebaš mene krstiti“ (usp. Mt 3, 14)! No, Isus je odlučan u svojoj nakani i uz riječi: „Pusti sada“ (r. 15), biva kršten od Ivana.
Zašto se je Isus krstio zajedno s grješnicima? Bila je to tajna za Ivana Krstitelja, za prvu Crkvu i za nas danas! Odgovor na ovo pitanje nemamo u sv. Pismu! Dok su svi ostali dolazili na rijeku Jordan da ih jordanska voda opere od grijeha i posveti, Isus je došao na rijeku Jordan da svojim krštenjem posveti jordansku vodu, a time i sve vode kojima će biti kršteni milijuni ljudi! Isus će kasnije ustanoviti svoje sakramente pa i sakramenat krštenja koji će biti sakramenat preporođenja! Krštenjem u rijeci Jordanu Isus je „pokazao“ što je nama činiti!
Krštenje koje je Isus primio je povijesni događaj, jer se je dogodilo za vrijeme cara Tiberija, 15. god. njegova vladanja! Sva četvorica evanđelista pišu o Isusovom krštenju! Evanđelist Ivan govori o svjedočenju Ivana Krstitelja da je vidio silazak Duha Svetoga nad Isusa (Iv 1,31-34). Evanđelisti Marko i Luka pišu da se je Isus krstio (Mk 1,9) kad se je krstio i sav narod (Lk 3,21). Evanđelist Matej piše najopširnije o Isusovom krštenju kao i o poteškoći shvaćanja zašto se je Isus krstio (Mt 3,13-17)?
Evanđelisti spominju mjesto gdje je Ivan Krstitelj krštavao! Bilo je to isto mjesto na rijeci Jordan gdje je Mojsijev sluga Jošua uveo židovski narod u Obećanju zemlju nakon izlaska iz Egipta! Znak je to da je s Ivanom i Isusom započelo nastajanje novoga Božjega naroda, kršćanskoga naroda! Mjesto Ivanova krštenja ima važno simboličko značenje! Ivan bi imao više uspjeha da je išao od mjesta do mjesta i krštavao one koji su krštenje tražili! Ali, dolazeći k Ivanu na rijeci Jordan ljudi su se morali pokrenuti, zaputiti prema – novom! To novo je započeo Ivan svojim krštenjem, a Isus nastavio svojim.
Tako se mi danas susrećemo s dva načina krštenja! Krštenje koje je Isus primio i krštenje koje je Isus ustanovio! Prvo je krštenje „po Ivanu“, ili krštenje vodom! Drugo je „po Isusu“, krštenje vodom i Duhom Svetim! Evanđelist Luka nadodaje: „I ognjem“ (3,16)! Za vrijeme Isusova krštenja začuo se je Očev glas s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina“ (Mt 3,17). Ovaj glas je objavio tko je Isus, i svjedoči da se je i Otac pridružio Sinovljevu početku! Bilo je to prvo samoobjavljivanje Presvetoga Trojstva, jer je u isto vrijeme Duh Sveti lebdio nad Isusom u liku goluba (r. 16)!
Upitat ćemo se danas na blagdan Isusova krštenja o svome krštenju! Što znamo o sakramentu koji je označio početak našega kršćanskoga života po kojemu smo postali „drugi Krist“, postali kršćani? Sakramenat krštenja je sakramenat preporođenja! Čovjek se rodi kao stvor Božji koji se zove ljudsko biće! Ali, postati sin, kćer, dijete Božje, nije se dovoljno roditi nego i preporoditi! Preporođenje se događa u sakramentu krštenja polijevanjem vodom i mazanjem sv. uljem!
Sakramenat krštenja nije završni čin nečega, nego je otvaranje procesa koji traje kroz cijeli život krštenika! Taj proces se satoji u prakticiranju vjere, rasta u vjeri, postajanjem „autorom“ svoje vjere! Bez ovoga rečenoga krštenik bi s vremenom duhovno „zakržljao“! Danas ima puno krštenika, ali malo praktičnih vjernika! Krštenje za krštenika treba biti sreća, jer je krštenjem postao dijete Božja! Ali i obveza, jer ga krštenje obvezuje svakodnevnim obraćanjem k Ocu čije je dijete krštenjem postao!
piše: fra Ante Mrvelj
Samo ime današnje svetkovine, Bogojavljenje, govori nam o Božjoj objavi! Kome? Ovaj put mudracima s daklekoga Istoka. Oni su pogani, ali njihovi nazivi vele da su bili mudri ljudi. Ljudi znanja. Isusova zvijezda ih je dovela do Betlehema. Dok su mudraci, pogani, prepoznali u djetetu Isusu novoga Kralja, Židovi su bili „slijepi“ pred istim Mesijom koji je među njima! Dolazak mudraca s Istoka i poklon pred Isusom je bio znak da nema više jednoga Božjega naroda (židovskoga), nego da su Božji narod svi oni koji dijete Isusa priznaju – Bogom!
Iako nam evanđelist Matej govori o mudracima „zvjezdoznancima“, oni nisu došli u Betlehem proučavati zvijezde, nego se pokloniti Zvijezdi Isusu! Sâmi vele: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda Njegova pa smo mu se došli pokloniti“ (Mt 2,3). Iz Evanđelja doznajemo da su mudraci donijeli Isusu, Kralju svijeta, tri dara: zlato, tamjan i smirnu!
Zlato – je „onda“ značilo ono najdragocjenije i najvrjednije na svijetu! Toliko se je „klanjalo“ zlatu da su Židovi sebi salili boga od zlata u liku „zlatnoga teleta“ (usp. Izl 32, 2-5)! Ovi mudraci prinose zlato Bogu i time se odriču klanjati „zlatnom teletu“! Čovjek se treba klanjati Onome koji je iznad njega, a to je samo Bog!
Tamjan – je drugi dar kojega su mudraci darivali Isusu Kralju. To je bio znak da su mudraci prepoznali u djetetu Isusu Boga! Miris tamjana je bio oduvijek vezan samo uz Boga! Psalmist pjeva: „Nek mi se uzdigne, Gospodine, molitva kao kâd pred lice tvoje“ (Ps 141,2).
Smirna – je treći dar kojega su mudraci darivali djetetu Isusu! Prinošenje smirne je znak da su mudraci prepoznali u Isusu i čovjeka koji zaslužuje najveće poštovanje! Prepoznali su u Isusu Bogočovjeka! Priznanje koje Isus nije dobio od svojih Židova dobio je od pogana koji su Isusa nazvali Bogom, Kraljem i Čovjekom! Sve troje s velikim slovima! Mudraci su sva tri dara prinijeli Isusu klanjajući se pred Njim! A istočnjak se je „onda“ klanjao samo Bogu!
Uz današnju svetkovinu Bogojavljenja vezane su i neke lijepe „priče“ koje nemaju uporište u Sv. Pismu! Dobro ih je upoznati da bismo netočno odstranili, a točno – zapamtili!
Događaj o poklonu mudraca s Istoka jedino je zapisao evanđelist – Matej! Ostali evanđelisti NE spominju NITI opisuju ovaj događaj! Što Matej piše o tome događaju, čuli smo (2,1-18)! Matej ne spominje broj mudraca, nego samo veli da su došli „mudraci“! Dakle, bilo ih je više od jednoga, jer Matej govori u množini! Da li je ih bilo tri ili tridest i tri, Matej to ne navodi! Očito mu to nije bilo važno! Matej spominje tri dara, ali ne i tri mudraca!
Matej ne spominje ni to da su mudraci bili kraljevi! Još jedna netočnost vezana uz današnju svetkovinu koja se je „udomaćila“ u naš rječnik kad govorimo o Bogojavljenju. Čujemo i čitamo u raznim knjigama i kalendarima o imenima ovih mudraca. Ako znamo da se ne zna točan broj mudraca koji su došli u Betlehem, čemu onda tri imena: Gašpar, Melkior i Baltazar? Ova imena ne ćete naći u Matejevom evanđelju, niti bilo gdje u Sv. Pismu! Ona su nastala u zapadnoj tradiciji! Istočni kršćani ih nazivaju sasvim drugim imenima! Sirijski kršćani ih nazivaju svojim imenima, Etiopljani svojim, Armenci svojim i tako redom!
Zašto ovo ističem danas? Zato što sve ovo gore rečeno pokazuje da mi često predpostavljamo da mnogo toga piše u Sv. Pismu i u Evanđelju, a toga zapravo u njima – nema! Zato je dužnost nas propovjednika da se u propovijedi držimo istinâ iz sv. Pisma, a ne netočnih usmenih predaja! A poruka vama vjernicima je uzeti Sv. Pismo u ruke i pozorno čitati što u njemu piše i ne nadodavati što u Sv. Pismu ne piše! Pogotovo ne piše u evanđeljima!