piše: fra Ante Mrvelj

Ušli smo u novu građansku ili kalendarsku godinu! Dok se jedni još „trijezne“ od novogodišnje noći, oni trijezni se već bave prognozom očekivanja od Nove 2026. godine! Kakva će biti, što će nam donijeti, ali i – odnijeti!

U isto vrijeme Crkva se u svojoj liturgijskoj godini ponovno vraća na Ivanovo božićno evanđelje i zaustavlja se pred misterijem utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista. Pred Onim  koji je „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv1,14). Ovim činom Bog se je „snizio“ da bi nama bio bliži i sličniji, a mi se „uzvisili“ i tako postali Bogu slični!

Na božićnoj danjoj misi pozornost smo bili dali prvom dijelu ove rečenice: „I riječ tijelom postade“! Zato ćemo se danas zadržati na drugom dijelu iste rečenice: „I nastani se među nama“! Dokaz je to da Božić nije događaj „za jedan dan“! Božić nije jednostavno slavljenje povijesnoga događaja rođenja Isusova u Betlehemskim poljima! Božić je nastanjenje Boga među nama za uvijek! Božić je konstanta! Božić je Kršćanstvo koje se svakodnevno živi!

Riječima: „I nastani se među nama“ evanđelist Ivan veliča i slavi dolazak Boga u ljudskome tijelu i Njegov susret s čovjekom! Utjelovljeni Bogo-Čovjek Isus Krist sve nam je rekao o svome i našem Bogu Ocu. Rekao je da je Božić omogućio povezivanje neba i zemlje, Boga i čovjeka, ovozemaljsko i nebesko. Da se Bog nije nastanio na zemlji mi ne bismo mogli postati nebeski! Božić je omogućio Božju blizinu čovjeku za uvijek!

Isus se je nastanio među nama, jer je došao radi čovjekova spasenja! (Isusov učenik i evanđelist Ivan to nam danas naviješta po drugi put!) Spasenje ljudi je bît svega! Bez toga zadnjega cilja sve bi oko Božića imalo odliku „folklora“! Srećom, Božić to nije! Božić je do tada „dalekoga“ Boga učinio blizim, dostupnim Bogom. Bogom koji je s nama i uz nas. Ta istina je u isto vrijeme i velika tajna vjere!

Danas se trebamo upitati jesmo li osjetili i koliko smo uopće osjetili radost Božje blizine ovih dana? Evanđelje nam predstavlja Isusa Krista svjetlom i životom! Došao je na svijet da rasvijetli tamu ovoga svijeta i donese vječni život! To Isus potvrđuje riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv10,10). Svi oni koji Isusa prihvate dobivaju „moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1,12), veli Evanđelje!

Na žalost, ni ovoga Božića Isusa nisu prihvatili svi! (Kao što to nisu učinili ni svi Židovi kod Isusova prvoga dolaska!) Činjenica da Isusa jedni prihvaćaju, a drugi osporavaju, evanđelist Ivan to iznosi u slici svjetla i tame! Tama predstavlja Božju odsutnost iz života čovjeka, ljudi. Gdje nema Boga tu je tama, nesigurnost. Tada prestaje nada i gledanje naprijed! Takve je još prorok Izaija nazvao: „Narod koji u tmini hodi“ (usp. Iz 9,1)!

Danas, kad božićno vrijeme ide kraju, evanđelist Ivan ponavlja: „Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet da rasvijetli svakoga čovjeka“ (Iv 1,9). To Svjetlo je Isus Krist! (Tim imenom ga je nazvao starac Šimun u jeruzalemskom hramu!) Isusove riječi će rasvjetljavati svijet i život! Ne vjerovati da je Isus Krist svjetlo svijeta znači biti duhovni slijepac! Kao što sunce nije krivo  što ga slijepac ne vidi, jednako tako ni Bog nije kriv što Njegovu nazočnost na zemlji čovjek ne primjećuje! Boga ne primjećuju samo oni čija su djela zla! Tako je bilo „onda“, tako je danas i tako će biti do Isusova drugoga dolaska!

Božićna istina je ova: Bog se je počovječio (u djetetu Isusu) da bi se čovjek pobožanstvenio (postao dijete Božje)! Bog se je „snizio“ da bi se čovjek „uzvisio“! Spomendan na to Božje čudo je – B o ž i ć!

Mir vam i dobro!

Zazivamo obilje Božjeg blagoslova, radosti i mira u vašim srcima i obiteljima te neka vas prati zagovor našega svetog Ante.

Sretnu i blagoslovljenu Novu 2026. godinu želi vam bratstvo franjevaca s Poljuda!

piše: fra Ante Mrvelj

Danas, 1. iječnja, možemo govoriti o više stvari! Možemo govoriti o Novoj godini, o Danu mira, (o davanju imena Isusu) i o Bl. Dj. Mariji – Bogorodici! Sve su to današnje "teme"! 

Nova godina za liturgiju ne postoji! Slavljenje prvoga dana mjeseca siječnja je započelo u 16. stoljeću nakon izuma tiska i tiskanja prvih kalendara! Dakle, kalendarski gledano, mi smo danas otvorili novi niz danâ, tjedanâ, mjeséci! Budući da ne znamo kojim sadržajem će biti ispisani listovi novoga kalendara Nove godine mi dijelimo svoje nemire i bojazni s drugima želeći si uzajamno sreću, zdravlje, mir, blagostanje! 

(Davanje imena Isusu je usputna tema današnjega evanđelja. To je sjećanje na trenutak kad ga je arkanđel Gabrijel nazvo tim imenom još prije začeća! Ime  Isus znači Bog spasava ili Gospodin pomaže! To je ime obećanja i ostvarenja Božjega plana. Ime koje nam govori o Bogu koji nam želi biti blizak i koji želi odmah od prvoga dana u godini biti naš suputnik! Suputnik mladima, starima, bolesnima, obiteljima, supružnicima, crkvenim osobama! Svima!)

Središnja tema današnjeg liturgijskog slavlja je svetkovina Bl. Dj. Marija – Bogorodica! Ova Marijina "titula" je od 431. godine kad je Efeški sabor Mariju nazvao – Bogorodicom! Ovo je najstarija marijanska svetkovina uvedena na Zapadu, i prva Marijina svetkovina u Novoj kalendarskoj godini. Dolikuje da novi niz danâ započme s Marijom! Marijina svetost nije u tome što je ona Isusova Majka, nego u tome što je Isus njezin – Sin! Kad častimo Mariju mi se tada klanjamo Bogu u čovjeku! Ispovijedati istinu o Mariji Bogorodici znači prihvatiti istinu o Isusu Kristu da je pravi Bog i pravi Čovjek! Dakle, ovom svetkovinom doznajemo istinu da Marija nije samo Isusorodica, nego i Bogorodica! 

Sv. Papa Pavao VI. prvi dan siječnja je proglasio i Danom mira!  Bilo je to 1968. godine! Od tada svake godine papa na današnji dan iznosi "Proglas mira"! To jest zaželi mir "Urbi et orbi" (gradovima i selima), tj. cijelome svijetu! Crkva time naglašava istinu da mir ovisi o svima nama! Istina koja obvezuje sve bez razlike! Mir ovisi o svima nama ukoliko možemo doprinijeti miru barem u onom prvom i osnovnom krugu – obitelji, i ukoliko svojim glasom mogu doprinijeti da pobijedi - ideologija mira! Nema općega mira bez – ljudi mira!

Kršćani  mogu doprinijeti kulturi mira ukoliko u svijet oko sebe unose  ideal mira kojega nam je ostavio Isus Krist. U Isusovo vrijeme ljudi su mir nazivali – čežnjom!  Tu čežnju ljudi htio je ispuniti tadašnji car August pa je proglasio "Pax romana", „Rimski mir“ čitavom svijetu. Ali taj mir car je postigao – ratovima! Bio je to "Mir rođen iz pobijeda", kako piše na pročelju poznatog Augustova stupa u Rimu!

U isto vrijeme riječ "Mir" je ozvanjala u Palestini savim drugačijim tonom. Ironija je da su Isusa osudili da je "remetio postojeći mir"! Tako je glasila osuda mase pred Pilatom! Isusov mir se nije "podudarao" s mirom cara Augusta za kojega je mir značio mirovanje, podložnost, robovanje!

Dakle, 1. siječnja je dan židovskog "Šalom-a", grčkog "Hairé", latinskog "Pax-a" i hrvatskoga "Mir-a"! Neka Bog učini da mir zavlada cijelim svijetom i zahvati "sve puke i narode"! Neka obuhvati Istok i Zapad, Sjever i Jug, jer mir je i dalje čežnja svih i zahtjev svih!

Želim Vam sretnu, mirnu i blagoslovljenu Novu godinu! 

Slavljenje blagdana Sv. Obitelji nije "od davnina"! Crkva ga je počela slaviti tek u prošlom stoljeću. Točnije, od 1921. godine. Nije Crkva bez razloga stavila ovaj blagdan odmah iza Božića. Dijete Isus se je rodio u jednoj ljudskoj obitelji iako nije od ljudske obitelji! Budući da postoji veza i sličnost između Sv. Obitelji i naših obitelji, dobro je da postoji dan u liturgijskom kalendaru kad možemo razmišljati o obitelji s različitih gledišta!

Na dan Sv. Obitelj se slavi i "dan selilaca"! Riječ je o onima koji su iz bilo kojega razloga izbjegli, otišli, protjerani, otjerani sa svojih ognjišta! A tamo kamo su došli dobili su novi "pečat" -  doseljenici! Danas je puno takvih "nesretnika"!

Evanđelje nam govori danas o izbjeglištvu Sv. Obitelji! Evanđelist Matej jasno opisuje prisilni boravak Sv. Obitelji u tuđoj zemlji! Povijesne prilike koje su natjerale nazaretsku Obitelj u progonstvo tako su slične prilikama naših obitelji prošlih "desetljeća"! Svako vrijeme ima svoga "Heroda" koji progoni, tjera, ubija! 

Sv. Obitelj je živjela za vrijeme kralja Heroda I. koji je progonio i ubijao sve koji bi ga mogli ugroziti na vlasti. Bio je stvarni bolesnik, jer je ubio cijelu svoju obitelj! Prvo je ubio ženu Marijamnu, Židovku, jer su je lažno optužili da ga je htjela otrovati. Nakon godine dana daje ubiti punicu Aleksandru s optužbom da je opasna po kraljevstvo. Kad je već bio star i senilan dao je ubiti svoja dva sina Aleksandra i Aristobula, opet uz lažnu optužbu da mu hoće preuzeti vlast! Na koncu, pred samu smrt ubija i svoga trećega sina, Antipata, uz lažnu optužbu dvorjanika da mu hoće ubrzati smrt! 

Isti taj Herod, samo nekoliko godina prije smrti, htio se je „obračunati“ i s "novim Kraljem" rođenim u Betlehemu -  Djetetom Isusom! Kad se mudraci s Istoka nisu vratili s vijestima o "Djetetu Kralju", uvrijeđeni i prevareni Herod ponovno ubija! Nove žrtve su dječaci Betlehema „od dvije godine na niže“ (Mt 2, 17)! Ovim ludim činom kralja Heroda evanđelist Matej podsjeća na jednako ludi čin faraona u Egiptu kad je bio naredio da se ubiju svi židovski dječaci u Egiptu!

Da Dijete Isus ne bi doživjelo sudbinu svojih betlehemskih vršnjaka, anđeo Gospodnji javlja se Josipu u snu da uzme Mariju i Dijete i bježe u Egipat (r. 14)! Time je Sv. Obitelj doživjela i proživjela iskustvo prognanikâ, ibjeglica, selilaca! Iako nedužni, silom drugih, svi su oni morali napustiti svoj dom i domovinu i bježati da bi spasili živote! Nevjerojatna sličnost s "viđenim" i proživljenim na našim prostorima! Slične ili iste metode, samo drugo vrijeme, drugi "Herodi" i "faraoni"!

Danas se trebamo prisjetiti našega hrvatskoga naroda, ali i drugih narodâ diljem svijeta koji su morali bježati isprjed svojih "Heroda"! Jednostavni svijet, ni kriv ni dužan, morao je ostaviti sve i bježati! Njihovi korijeni, zavičaji, imanja, nestali su u paleži i gareži!

Blagdan Sv.Obitelji upozorava i poziva na solidarnost s takvim obiteljima! Poziva nas na solidarnost i s obiteljima selilaca koji su također, ne uvijek svojom krivnjom, morali poći u svijet radi rada i zarade! Jednako tako, solidarnost trebamo imati i s obiteljima doseljenika! Možda su naši susjedi? Svakodnevno se susrećemo s njima? Razgovaramo? Ali, koliko smo solidarni s njima, a koliko nam "smetaju" jer  su doseljenici! Nisu "naši"! Nisu „domaći“!

Vrijeđamo Sv. Obitelj koja je bila obitelj prognanih i doseljenih, kad nismo solidarni s obiteljima prognanih, istjeranih i doseljenih danas! Radije zahvalimo Sv. Obitelji što iskustvo protjeranih, izbjeglih, odseljenih i doseljenih nisu doživjele Vaše obitelji, Tvoja obitelj!