ŽUPNE OBAVIJESTI 4. NEDJELJE DOŠAŠĆA 21. PROSINCA, 2025.

• Prošle nedjelje sva prikupljena milostinja u cijelosti je poslana Caritasu. Prikupljeno je 2267,81 € Zahvaljujemo svima koji su na ovaj način pomogli da i oni najsiromašniji imaju makar malo dostojniji i lijepši Božić.

 

BOŽIĆNE ISPOVJEDI U NAŠEM SAMOSTANU SU:

PONEDJELJAK 22. prosinca: (ujutro od 10h-12h i poslijepodne od 16h-18h)

UTORAK 23. prosinca: (ujutro od 10h-12h i poslijepodne od 16h-18h sati)

SRIJEDA 24. prosinca: od 8:30h-11:30h (na Badnjak poslijepodne nema ispovjedi). 

 

• Mise zornice u našoj crkvi biti će u ponedjeljak i utorak, a u srijedu na Badnjak neće biti mise zornice.

• Misa božićnog bdijenja ili Polnoćka slavit će se u 21h i u pola noći.

• Mise na Božić su kao i nedjeljnom: u 9h, 10h, 11:30h i u 18h.

• U petak 26. prosinca slavimo blagdan sv. Stjepana prvomučenika.  Mise u našem samostanu su ujutro u 10h i navečer u 18h.

 

• Danas nakon večernje Svete mise u 18h, naša FRAMA organizira advent ispred crkve. Advent će glazbeno animirati naš Frama Bend, a biti će hrane i pića. Svi ste dobrodošli!

fra Ante Mrvelj: Razmišljanje uz 4. nedjelju Došašća

U posljednjoj smo nedjelji Došašća! Zato nam sva tri današnja čitanja govore o dolasku Isusa Krista na zemlju. Prorok Došašća, Izaija, najavljuje  da će „djevica začeti i roditi sina i nadjenit će mu ime Emanuel“ (7,14). Izaija odmah tumači riječ „Emanuel“ pa veli da ona znači „S nama Bog“ (Isto). Sv. Pavao piše kršćanima Rima da je Isus Krist „potomak Davidov, Sin Božji“ (Rim 1,3). Sv. Matej u evanđelju iznosi povijest u svezi Isusova rođenja i veli da će se Isus roditi od Marije, zaručene s Josipom (usp. Mt 1, 18), potomkom Davidovim!

Isusovo rođenje se je dogodilo na čudesan način! Rodio se je u ljudskoj obitelji, ali ne iz ljudske obitelji! Bog je htio da Njegova Sina rodi djevojka iz Nazareta imenom - Marija! Budući da je Marija bila zaručena s mladićem po imenu Josip, Bog ne želi isključiti Marijina zaručnika iz povijesnog događaja ljudskoga spasenja, nego preko arkanđela Gabrijela upoznaje Josipa s vlastitom ulogom koju mu Bog daje u pogledu rođenja Djeteta Isusa Krista. Taj zajednički zadatak, ali s različitim ulogama, je učvrstio zaručničku vezu Marije i Josipa!

Dužni smo nekoliko dana prije Božića teološki razmišljati o značenju Božića. Bît Božića se sastoji u činjenici da je Bog u osobi Isusa Krista postao „Emanuel - S nama Bog“ (r. 24)! Težak grijeh židovskog naroda je bio salijevanje zlatnoga teleta kojega su nazvali „bogom Izraela“ (usp. Izl 32,4)! Stvarni Bog koji je vodio narod od Egipta do Obećane zemlje za židovski narod je bio „daleki“ Bog! Dolaskom Boga na zemlju Bog je pokazao da nije daleki, nego „bliski Bog“, neposredni Bog od uvijek! Ime Isus znači „Bog spašava“, a ime Emanuel znači „S nama Bog“ koji je došao na zemlju „spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (r. 21).

Bog je od stvaranja čovjeka bio blizu čovjeka i uz čovjeka, razgovarao s čovjekom i vodio čovjeka! Bog razgovara s praroditeljima Adamom i Evom! Razgovara s Abrahamom, Jakovom, Mojsijem! Bog poziva i šalje proroke! No, svi ti razgovori s čovjekom su bili „s rastojanjem“! U osobi Isusa Krista Bog je došao na zemlju kao Bogo-Čovjek! Postao je Emanuel, bliski Bog koji razgovara s čovjekom - izravno! Tada se je dogodio „Novi i vječni savez“ između Boga i čovjeka! Bog i čovjek su se sjedinili u jednu osobu za sva vremena! U osobu Bogo-Čovjeka Isusa Krista – Emanuela! 

Prihvatiti i vjerovati  da je Isus „pravi Bog i pravi čovjek“, ne znači da se time umanjuje Isusovo božanstvo! Naime, još u Isusovo vrijeme su govorili da je Isus samo jedan od proroka! Zato je Isus pitao svoje apostole: „Što vi kažete tko sam ja“ (Mt 16,15)? Tada je Petar ispovjedio svoju vjeru i vjeru ostalih apostola u njihova Učitelja riječima: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“ (r. 16)! Iste riječi i mi danas govorimo za Isusa, ali nadodajemo i ovu današnju istinu: Ti si „Emanuel - S nama Bog“, bliski Bog svakome od nas danas, jer si također rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20).

Bog jest s nama, ali danas toliko toga „zuji“ oko nas što može lako udaljiti čovjeka od Boga! Mi živimo u vremenu kojekakvih „globalizacija“ u kojemu nam se vrlo agresivno nameće čudni sustav vrijednosti koje to nisu! Nameće nam se ono što je u suprotnosti s kršćanskim vrijednostima! Moćnici iz tame bi htjeli „roditi“ kloniranog čovjeka bez emocija, bez obitelji, bez vjere! Htjeli bi čovjeka koji bi živio u njihovom nestvarnom, virtualnom svijetu! Čovjeka, koji bi živio tuđi život, a ne svoj vlastiti! Da, mi živimo danas u vremenu kada se poduzima sve da se udalji čovjeka od – Emanuela! 

Ipak, mi sami sebe najčešće udaljujemo od bliskoga Boga! Nije dovoljno znati da je Isus Krist Emanuel! Važno je biti i ostati ljudi s Njime! Svakodnevno!

POST ZA NAŠU ŽUPU

Kako smo 1. prosinca 2025. započeli veliki post (365 dana) za naš samostan i župu, na ovaj poziv odazvalo se više od 110 ljudi koji će aktivno sudjelovati. Posebno ohrabruje činjenica da se 60 osoba prijavilo na post više puta mjesečno, što pokazuje ozbiljnost i ustrajnost u ovoj odluci.

Uz pojedince, uključilo se i 7 obitelji, a dodatno svjedočanstvo snage ove inicijative jest da se prijavilo i više od 20 ljudi izvan naše župe, koji su osjetili poziv da nam se pridruže u ovom zajedničkom duhovnom boju.

U posljednjih tjedan dana, post na kruhu i vodi – koji je prvotno bilo planirano za 11 osoba – prigrlilo je čak 45 ljudi, što jasno govori o rastu zajedništva, žara i spremnosti na žrtvu. 

Ovi brojevi nisu samo statistika, nego znak da se u našoj zajednici budi snažna želja za dubljim obraćenjem i osloncem na Boga — zajedno, u vjeri i ustrajnosti. 

I dalje pozivamo sve koji mogu da se prijave na post u slobodne termine. Neka se prijave oni koji su u mogućnosti to nositi bez zdravstvenih poteškoća.

Ružičasta boja nedjelje Gaudete

Iako je slijedeći tekst naš subrat fra Antonio Gospić napisao i objavio prigodom IV. Korizmene nedjelje (nedjelja Laetare), u njemu se nalazi pojašnjenje i poveznica istog liturgijskog ruha u ovoj današnjoj III. nedjelji Došašća (nedjelja Gaudete).

Tekst prenosimo sa stranice https://www.fra3.net/teologija-i-duhovnost/ruzicasta-boja-ekstravagancija-pomodarstvo-ili-nesto-mnogo-dublje-1749 


Ružičasta boja – ekstravagancija, pomodarstvo ili nešto mnogo dublje?

Ako bi nam se ružičasta boja misnice mogla učiniti čudnom, ona i želi „šokirati“, želi nas trgnuti iz ustaljenog korizmenog ritma te potisnuti ozbiljnu, pokorničku ljubičastu boju. Ružičasta boja naviješta radost uskrsnog otajstva kao što zrake sunca najavljuju nadolazeći dan.

Crkva započinje euharistijsko slavlje IV. korizmene nedjelje riječima ulazne pjesme: „Veseli se Jeruzaleme! Kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove.“

        Na temelju prvih riječi ove pjesme na latinskom jeziku, ova se nedjelja naziva i Dominica „Laetare“. Nisu stari latini uzalud govorili: „Nomen est omen“, odnosno da je ime znak. Tako se iz samog naziva ove nedjelje može iščitati njezin radosni karakter. Iako nam se može učiniti čudnim zašto bismo se usred korizme radovali budući da nas se konstantno poziva na post, pokoru, mrtvljenje, ozbiljnost, obraćenje, umiranje sebi, razmatranje Kristove muke, vlastite grešnosti i prolaznosti. Crkva nam kao vrstan pedagog nudi, s jedne strane, predah od intenzivnog korizmenog ritma, a s druge strane želi da podignemo naš pogled k Uskrslome. Naime, mi se nalazimo na polovici našeg korizmenog puta, a znamo iz života da nam tada obično biva najteže, s obzirom da povratak nema smisla, a opet nam se i cilj čini predalekim. Na polovici se puta najčešće javljaju krize. Dovodimo u pitanje smisao korizmenih odluka i odricanja, napasti su sve veće, ali zato nas Crkva kao mudra i brižna majka hrabri, potiče da upravimo naš pogled prema Uskrsu. Ova nam nedjelja usred korizme daje predokus uskrsne radosti.

        Zbog svega izrečenog, liturgija Crkve na današnji dan dozvoljava sviranje orgulja, ukrašavanje oltara cvijećem te uporabu ružičastog liturgijskog ruha. Iako bi se o liturgijskim bojama moglo napisati zasebno izlaganje, na ovome je mjestu dovoljno navesti riječi mons. Šaška koji kaže: „One oslikavaju Otajstvo, daju mu obojenost da bismo ga mogli zamijetiti, iskusiti, doživjeti blizim ljudskom oku i našoj sposobnosti spoznavanja kroz boje.“ Naime, „raznolikost boja otkriva različita lica jednog te istog otajstva spasenja“, a „liturgijske je boje zato moguće razumjeti samo u svjetlu vjere. Boje i jesu uvijek plod svjetla.“

         Ako bi nam se ružičasta boja misnice mogla učiniti čudnom, ona i želi „šokirati“, želi nas trgnuti iz ustaljenog korizmenog ritma te potisnuti ozbiljnu, pokorničku ljubičastu boju. Ružičasta boja naviješta radost uskrsnog otajstva kao što zrake sunca najavljuju nadolazeći dan. Ona predstavlja radosnu nagradu koja će doći zbog strpljivog podnošenja korizmenih odricanja. Ružičasta daje obećanje nade i radosti koji su ovom svijetu toliko potrebni. Iako bi nam se moglo učiniti besmislenim kupovati liturgijsko ruho koje se može koristiti svega dva puta godišnje, i to još samo na treću nedjelju došašća Dominica „Gaudete“, kada se naglasak stavlja na radost zbog Kristova skorog dolaska, smatram da bi duhovna korist za vjernike, ukoliko bi im se protumačila simbolička vrijednost te boje koja se rabi još od 16. stoljeća, bila nemjerljivo veća od eventualnog troška koji si danas gotovo svaka župa zasigurno može priuštiti. Na kraju krajeva, papa Benedikt XVI.  u svojoj enciklici Sacramentum caritatis br. 35. kaže: „Prema tome, ljepota nije dekorativni čimbenik liturgijskog čina, nego radije njegov nosivi element, ako je atribut samoga Boga i njegove objave.“

        U vezu s ružičastom bojom koja simbolizira ovu nedjelju, liturgičari dovode drevni običaj blagoslova „zlatne ruže“ koji bi papa vršio na IV. korizmenu nedjelju ili kako se još naziva Nedjelju ruže. Ova se tradicija najvjerojatnije razvila iz rimskog običaja prema kojem je narod u crkvu donosio cvijeće u znak pobjede proljeća nad zimom. Od 11. stoljeća papa je počeo blagoslivljati umjetnu, skupocjenu zlatnu ružu koju je u početku darivao zaslužnim činovnicima svoga dvora, a kasnije se razvio običaj da papa njome nagradi nekog svjetovnog vladara. Zanimljivo je da se ovaj malo poznati običaj održao do danas, iako u posljednje vrijeme pape daruju ruže isključivo crkvama i marijanskim svetištima. 
 
        Konačno, valja spomenuti i srednjovjekovni običaj koji je vezan uz ovu nedjelju, a ticao se posjete crkvi u kojoj je osoba krštena s ciljem posvješćivanja krsne milosti koju je osoba stekla na krštenju, a koja je usko vezena uz otajstvo Vazma. I na temelju toga možemo zaključiti kako je ova sredoposna nedjelja u potpunosti usmjerena k Uskrsu. Ružičasta boja, cvijeće u crkvi, orgulje koje sviraju, misni tekstovi koji se čitaju, brojni običaji i nazivi koji su vezani uz ovu nedjelju kao da nas upozoravaju kako je Uskrs blizu. Govore nam kako svrha trapljenja nije u samom trapljenju te nas ohrabruju da ne očajavamo i da ustrajemo. Iako je pred nama još dalek put, gledajmo na nj kao na milosno vrijeme. Neka nas ova radosna nedjelja potakne da još intenzivnije živimo korizmu s očima uprtima u uskrsno jutro.
 
Literatura
Adolf ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2003.
Ante CRNČEVIĆ – Ivan ŠAŠKO Na vrelu liturgije. Teološka polazišta za novost slavljenja i življenja vjere, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zagreb, 2009.
Benedikt XVI., Sacramentum caritatis – Sakrament ljubavi (22. II. 2007.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008., br. 146