piše: fra Ante Mrvelj

Samo ime današnje svetkovine, Bogojavljenje, govori nam o Božjoj objavi! Kome? Ovaj put mudracima s daklekoga Istoka. Oni su pogani, ali njihovi nazivi vele da su bili mudri ljudi. Ljudi znanja. Isusova zvijezda ih je dovela do Betlehema. Dok su mudraci, pogani, prepoznali u djetetu Isusu novoga Kralja, Židovi su bili „slijepi“ pred istim Mesijom koji je među njima! Dolazak mudraca s Istoka i poklon pred Isusom je bio  znak da nema više jednoga Božjega naroda (židovskoga), nego da su Božji narod svi oni koji dijete Isusa priznaju – Bogom!

Iako nam evanđelist Matej govori o mudracima „zvjezdoznancima“, oni nisu došli u Betlehem proučavati zvijezde, nego se pokloniti Zvijezdi Isusu! Sâmi vele: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda Njegova pa smo mu se došli pokloniti“ (Mt 2,3). Iz Evanđelja doznajemo da su mudraci donijeli Isusu, Kralju svijeta, tri dara: zlato, tamjan i smirnu! 

Zlato – je  „onda“ značilo ono najdragocjenije i najvrjednije na svijetu! Toliko se je „klanjalo“ zlatu da su Židovi sebi salili boga od zlata u liku „zlatnoga teleta“ (usp. Izl 32, 2-5)! Ovi mudraci prinose zlato  Bogu i time se odriču klanjati „zlatnom teletu“! Čovjek se treba klanjati Onome koji je iznad njega, a to je samo Bog!

Tamjan – je drugi dar kojega su mudraci darivali Isusu Kralju. To je bio znak da su mudraci  prepoznali u djetetu Isusu Boga! Miris tamjana je bio oduvijek vezan samo uz Boga! Psalmist pjeva: „Nek mi se uzdigne, Gospodine, molitva kao kâd pred lice tvoje“ (Ps 141,2).

Smirna – je treći dar kojega su mudraci darivali djetetu Isusu! Prinošenje smirne je znak da su mudraci prepoznali u Isusu i čovjeka koji zaslužuje najveće poštovanje! Prepoznali su u Isusu Bogočovjeka! Priznanje koje Isus nije dobio od svojih Židova dobio je od pogana koji su Isusa nazvali Bogom, Kraljem i Čovjekom! Sve troje s velikim slovima! Mudraci su sva tri dara prinijeli Isusu klanjajući se pred Njim! A istočnjak se je „onda“ klanjao samo Bogu!

Uz današnju svetkovinu Bogojavljenja vezane su i neke lijepe „priče“ koje nemaju uporište u Sv. Pismu! Dobro ih je upoznati da bismo netočno odstranili, a točno – zapamtili!  

Događaj o poklonu mudraca s Istoka jedino je zapisao evanđelist – Matej! Ostali evanđelisti NE spominju NITI opisuju ovaj događaj! Što Matej piše o tome događaju, čuli smo (2,1-18)! Matej ne spominje broj mudraca, nego samo veli da su došli „mudraci“! Dakle, bilo ih je više od jednoga, jer Matej govori u množini! Da li je ih bilo tri ili tridest i tri, Matej to ne navodi! Očito mu to nije bilo važno! Matej spominje tri dara, ali ne i tri mudraca!

Matej ne spominje ni to da su mudraci bili kraljevi! Još jedna netočnost vezana uz današnju svetkovinu koja se je „udomaćila“ u naš rječnik kad govorimo o Bogojavljenju. Čujemo i čitamo u raznim knjigama i kalendarima o imenima ovih mudraca. Ako znamo da se ne zna točan broj mudraca koji su došli u Betlehem, čemu onda tri imena: Gašpar, Melkior i Baltazar? Ova imena ne ćete naći u Matejevom evanđelju, niti bilo gdje u Sv. Pismu! Ona su nastala u zapadnoj tradiciji! Istočni kršćani ih nazivaju sasvim drugim imenima! Sirijski kršćani ih nazivaju svojim imenima, Etiopljani svojim, Armenci svojim i tako redom!

Zašto ovo ističem danas? Zato što sve ovo gore rečeno pokazuje da mi često predpostavljamo da mnogo toga piše u Sv. Pismu i u Evanđelju, a toga zapravo u njima – nema! Zato je dužnost nas propovjednika da se u propovijedi držimo istinâ iz sv. Pisma, a ne netočnih usmenih predaja!  A poruka vama vjernicima je uzeti Sv. Pismo u ruke i pozorno čitati što u njemu piše i ne nadodavati što u Sv. Pismu ne piše! Pogotovo ne piše u evanđeljima!

piše: fra Ante Mrvelj

Ušli smo u novu građansku ili kalendarsku godinu! Dok se jedni još „trijezne“ od novogodišnje noći, oni trijezni se već bave prognozom očekivanja od Nove 2026. godine! Kakva će biti, što će nam donijeti, ali i – odnijeti!

U isto vrijeme Crkva se u svojoj liturgijskoj godini ponovno vraća na Ivanovo božićno evanđelje i zaustavlja se pred misterijem utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista. Pred Onim  koji je „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv1,14). Ovim činom Bog se je „snizio“ da bi nama bio bliži i sličniji, a mi se „uzvisili“ i tako postali Bogu slični!

Na božićnoj danjoj misi pozornost smo bili dali prvom dijelu ove rečenice: „I riječ tijelom postade“! Zato ćemo se danas zadržati na drugom dijelu iste rečenice: „I nastani se među nama“! Dokaz je to da Božić nije događaj „za jedan dan“! Božić nije jednostavno slavljenje povijesnoga događaja rođenja Isusova u Betlehemskim poljima! Božić je nastanjenje Boga među nama za uvijek! Božić je konstanta! Božić je Kršćanstvo koje se svakodnevno živi!

Riječima: „I nastani se među nama“ evanđelist Ivan veliča i slavi dolazak Boga u ljudskome tijelu i Njegov susret s čovjekom! Utjelovljeni Bogo-Čovjek Isus Krist sve nam je rekao o svome i našem Bogu Ocu. Rekao je da je Božić omogućio povezivanje neba i zemlje, Boga i čovjeka, ovozemaljsko i nebesko. Da se Bog nije nastanio na zemlji mi ne bismo mogli postati nebeski! Božić je omogućio Božju blizinu čovjeku za uvijek!

Isus se je nastanio među nama, jer je došao radi čovjekova spasenja! (Isusov učenik i evanđelist Ivan to nam danas naviješta po drugi put!) Spasenje ljudi je bît svega! Bez toga zadnjega cilja sve bi oko Božića imalo odliku „folklora“! Srećom, Božić to nije! Božić je do tada „dalekoga“ Boga učinio blizim, dostupnim Bogom. Bogom koji je s nama i uz nas. Ta istina je u isto vrijeme i velika tajna vjere!

Danas se trebamo upitati jesmo li osjetili i koliko smo uopće osjetili radost Božje blizine ovih dana? Evanđelje nam predstavlja Isusa Krista svjetlom i životom! Došao je na svijet da rasvijetli tamu ovoga svijeta i donese vječni život! To Isus potvrđuje riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv10,10). Svi oni koji Isusa prihvate dobivaju „moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1,12), veli Evanđelje!

Na žalost, ni ovoga Božića Isusa nisu prihvatili svi! (Kao što to nisu učinili ni svi Židovi kod Isusova prvoga dolaska!) Činjenica da Isusa jedni prihvaćaju, a drugi osporavaju, evanđelist Ivan to iznosi u slici svjetla i tame! Tama predstavlja Božju odsutnost iz života čovjeka, ljudi. Gdje nema Boga tu je tama, nesigurnost. Tada prestaje nada i gledanje naprijed! Takve je još prorok Izaija nazvao: „Narod koji u tmini hodi“ (usp. Iz 9,1)!

Danas, kad božićno vrijeme ide kraju, evanđelist Ivan ponavlja: „Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet da rasvijetli svakoga čovjeka“ (Iv 1,9). To Svjetlo je Isus Krist! (Tim imenom ga je nazvao starac Šimun u jeruzalemskom hramu!) Isusove riječi će rasvjetljavati svijet i život! Ne vjerovati da je Isus Krist svjetlo svijeta znači biti duhovni slijepac! Kao što sunce nije krivo  što ga slijepac ne vidi, jednako tako ni Bog nije kriv što Njegovu nazočnost na zemlji čovjek ne primjećuje! Boga ne primjećuju samo oni čija su djela zla! Tako je bilo „onda“, tako je danas i tako će biti do Isusova drugoga dolaska!

Božićna istina je ova: Bog se je počovječio (u djetetu Isusu) da bi se čovjek pobožanstvenio (postao dijete Božje)! Bog se je „snizio“ da bi se čovjek „uzvisio“! Spomendan na to Božje čudo je – B o ž i ć!

Mir vam i dobro!

Zazivamo obilje Božjeg blagoslova, radosti i mira u vašim srcima i obiteljima te neka vas prati zagovor našega svetog Ante.

Sretnu i blagoslovljenu Novu 2026. godinu želi vam bratstvo franjevaca s Poljuda!

piše: fra Ante Mrvelj

Danas, 1. iječnja, možemo govoriti o više stvari! Možemo govoriti o Novoj godini, o Danu mira, (o davanju imena Isusu) i o Bl. Dj. Mariji – Bogorodici! Sve su to današnje "teme"! 

Nova godina za liturgiju ne postoji! Slavljenje prvoga dana mjeseca siječnja je započelo u 16. stoljeću nakon izuma tiska i tiskanja prvih kalendara! Dakle, kalendarski gledano, mi smo danas otvorili novi niz danâ, tjedanâ, mjeséci! Budući da ne znamo kojim sadržajem će biti ispisani listovi novoga kalendara Nove godine mi dijelimo svoje nemire i bojazni s drugima želeći si uzajamno sreću, zdravlje, mir, blagostanje! 

(Davanje imena Isusu je usputna tema današnjega evanđelja. To je sjećanje na trenutak kad ga je arkanđel Gabrijel nazvo tim imenom još prije začeća! Ime  Isus znači Bog spasava ili Gospodin pomaže! To je ime obećanja i ostvarenja Božjega plana. Ime koje nam govori o Bogu koji nam želi biti blizak i koji želi odmah od prvoga dana u godini biti naš suputnik! Suputnik mladima, starima, bolesnima, obiteljima, supružnicima, crkvenim osobama! Svima!)

Središnja tema današnjeg liturgijskog slavlja je svetkovina Bl. Dj. Marija – Bogorodica! Ova Marijina "titula" je od 431. godine kad je Efeški sabor Mariju nazvao – Bogorodicom! Ovo je najstarija marijanska svetkovina uvedena na Zapadu, i prva Marijina svetkovina u Novoj kalendarskoj godini. Dolikuje da novi niz danâ započme s Marijom! Marijina svetost nije u tome što je ona Isusova Majka, nego u tome što je Isus njezin – Sin! Kad častimo Mariju mi se tada klanjamo Bogu u čovjeku! Ispovijedati istinu o Mariji Bogorodici znači prihvatiti istinu o Isusu Kristu da je pravi Bog i pravi Čovjek! Dakle, ovom svetkovinom doznajemo istinu da Marija nije samo Isusorodica, nego i Bogorodica! 

Sv. Papa Pavao VI. prvi dan siječnja je proglasio i Danom mira!  Bilo je to 1968. godine! Od tada svake godine papa na današnji dan iznosi "Proglas mira"! To jest zaželi mir "Urbi et orbi" (gradovima i selima), tj. cijelome svijetu! Crkva time naglašava istinu da mir ovisi o svima nama! Istina koja obvezuje sve bez razlike! Mir ovisi o svima nama ukoliko možemo doprinijeti miru barem u onom prvom i osnovnom krugu – obitelji, i ukoliko svojim glasom mogu doprinijeti da pobijedi - ideologija mira! Nema općega mira bez – ljudi mira!

Kršćani  mogu doprinijeti kulturi mira ukoliko u svijet oko sebe unose  ideal mira kojega nam je ostavio Isus Krist. U Isusovo vrijeme ljudi su mir nazivali – čežnjom!  Tu čežnju ljudi htio je ispuniti tadašnji car August pa je proglasio "Pax romana", „Rimski mir“ čitavom svijetu. Ali taj mir car je postigao – ratovima! Bio je to "Mir rođen iz pobijeda", kako piše na pročelju poznatog Augustova stupa u Rimu!

U isto vrijeme riječ "Mir" je ozvanjala u Palestini savim drugačijim tonom. Ironija je da su Isusa osudili da je "remetio postojeći mir"! Tako je glasila osuda mase pred Pilatom! Isusov mir se nije "podudarao" s mirom cara Augusta za kojega je mir značio mirovanje, podložnost, robovanje!

Dakle, 1. siječnja je dan židovskog "Šalom-a", grčkog "Hairé", latinskog "Pax-a" i hrvatskoga "Mir-a"! Neka Bog učini da mir zavlada cijelim svijetom i zahvati "sve puke i narode"! Neka obuhvati Istok i Zapad, Sjever i Jug, jer mir je i dalje čežnja svih i zahtjev svih!

Želim Vam sretnu, mirnu i blagoslovljenu Novu godinu!