Dubrovački biskup Roko Glasnović podijelit će red đakonata fra Antoniju Gospiću, članu franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, u subotu 8. studenoga u 11 sati tijekom misnog slavlja u crkvi samostana Male braće u Dubrovniku.

Fra Antonio Gospić dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova u Zadaru. Rođen je 1994. godine. U rujnu 2024. godine položio je redovničke zavjete u Zadru, a u lipnju ove godine obranio je diplomski rad na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu pod naslovom L’ars celebrandi e l’actuosa participatio nel pensiero di Joseph Ratzinger (Umijeće slavljenja i djelatno sudjelovanje u misli Josepha Ratzingera), pod mentorstvom profesora fra Paweła Sambora. Zanimljivo je da se obrana rada dogodila točno sedam godina nakon što je fra Antonio obranio diplomski rad na Pravnom fakultetu.

vijest prenesena sa: https://db.hr/najava-8-11-dakonsko-redenje-u-male-brace/ 

Ovom prigodom unaprijed čestitamo našem subratu fra Antoniju, pratimo ga u molitvama i zazivamo na njega obilje Božjeg blagoslova!

Na današnji dan - Dušni dan - misao nas vodi k našim dragim pokojnicima koji su se preselili s ovoga svijeta i počivaju u miru kod Gospodina. Razmišljamo samo o njima, a ne razmišljamo i o svom životu, jer je ovo dan kada trebamo razmišljati i o sebi, jer ćemo i mi jednog dana otići s ovoga svijeta, netko ranije netko kasnije.

Postoje u našem vjerskom kalendaru dva dana kada kao ljudi, kršćani i vjernici, zašutimo i zanijemimo - to su Veliki petak i Dušni dan. Oba su vezana uz smrtnu tišinu, ali ujedno i uz tihu, neutrnjivu nadu.

Dan je ovo kada se sjećamo svih koji su nam prethodili na svom životnom hodu kroz povijest i život te koji su nam ostavili ovo što danas imamo i uživamo. Kristova i naša Kalvarija susreću se danas na našim grobljima s jednom mišlju, molitvom, vapajem i nadom: Ovo nije kraj.

Smrt je početak Uskrsa. Bog je sve što je imao dao nama ljudima u Kristu. Nitko tko danas umire nije više sam u tjeskobi vlastitog umiranja. S njime je Isus.

Groblja su mjesta tišine i mira. Ona su poziv da čovjek napusti staro, ostavi zlo i grijeh, da uskrsne na novi život nade, da započnemo s novom ljubavlju novi život, za Boga, sebe same i čovjeka.

Susret s pokojnima na našim grobljima susret je s onima koji su kod Boga, u blaženoj vječnosti, koji su otišli ispred nas i spavaju snom mira.

Smrt nema niti može imati zadnju riječ - Biblija upotrebljava jedan divan pojam kad veli za nekoga tko je preminuo: I pridruži se svojim ocima, svojim precima.

Mi bi smo mogli nadodati: I pridruži se svojoj braći i sestrama, očevima i majkama, prijateljima i dragim osobama.

Hodajući po grobljima zastanem kraj nekih grobova i vidim nadgrobnu ploču, na njoj je križ, ime pokojnika/ce, godina rođenja, i smrti, a na istoj ploči stoji natpis: „Zauvijek nas je napustila voljena osoba…“, dok u isto vrijeme kitimo grobove palimo svijeće, molimo za njih. Hoću reći kako je kriv natpis „Zauvijek nas napustila voljena osoba“ jer time kao da ne vjerujemo u Uskrsnuće, i Kristovo obećanje „Sve ću privući k sebi“. Kao da ne vjerujemo da ćemo se jednog dana naći sa svojim dragim i milim pokojnicima.

Stoga vjera u Boga, Boga ljubavi, hrani našu nadu da ćemo se sa našim pokojnicima naći u punini života, preobraženoga života. Vjera želi naša srca ispuniti nadom, makar nas smrt zavila u tugu zbog odijeljenosti, zbog rastanka od naših pokojnika.

Neka nas ovih dana prati misao, biti jednom, naći se jednom u zajedništvu s Bogom, u društvu svojih dragih i milih pokojnika. Vjerujemo da ćemo jednom s njima biti zajedno u Božjoj ljubavi, a do tada neka nas na našim životnim putovima zagovaraju svi sveti i prati Božji blagoslov.

Na teritoriju naše župe, u sklopu stadiona na Poljudu, u utorak 28. listopada 2025. održao se blagoslov kapele svetog Šarbela. Svečanom blagoslovu kapele prethodilo je polaganje vijenaca za sve poginule navijače HNK Hajduk u Domovinskom ratu na spomen ploči sjeverne tribine, a potom je u 17.30 izvršen i sam blagoslov kapele te je služena i sv misa.

Ovu svetu misu zadušnicu za sve preminule navijače i članove HNK Hajduk predvodio je fra Matija Jurišić koji se u homiliji osvrnuo na potrebu obraćenja i prilike za milost preko zagovora sv. Šarbela. „Bog i danas daje svojem narodu po sv. Šarbelu ruku pomirenja, daruje relikviju krvi sv. Šarbela da ovo mjesto na kojem stojimo bude sveto tlo. Da se izdignemo iz sljepila ovoga svijeta i primimo svjetlo Kristovo u svoju nutrinu da Bog prebiva i kraljuje u nama i našim životima. (…) Bog ga šalje na Poljud kao primjer svetosti i svetog života, kao uzor dušama kojega nas nebeska slava očekuje kada svi jednom budemo povezani u Kristu, kao jedna duhovna snaga i prebivalište Božje u duhu, a sve nakon posvete naše zemlje Srcu Isusovu, čega većina nije bila ni svjesna, posvete koja je prošla tiho, ali u Božjim očima je prihvaćena s velikom ljubavlju i Njegovom željom da udijeli svoj sveti Blagoslov.”

Na misi su uz ostale vjernike sudjelovali uprava i navijači HNK Hajduk - Torcida. Misno slavlje pjesmom je uzveličala klapa Benedictus s Humca.

U ponedjeljak, 27. listopada 2025., u našoj crkvi samostana sv. Ante na Poljudu, a nakon večernje mise koju je predvodio fra Matija Jurišić, imali smo cjelonoćno bdijenje uz relikvije sv. Šarbela. Mnoštvo vjernika iz Splita i okolice došlo je na ovaj veliki događaj pri kojem su mnogi pristupili sakramentu pomirenja. Uz pjesmu, meditacije i zajedništvo, crkva je bila potpuno ispunjena i zaista se mogla osjetiti molitvena atmosfera prožeta pobožnošću svetcu iz Libanona. Bdijenje je završeno jutarnjom sv. misom u 7.00 sati.